Izbornik

PROPOVIJED APOSTOLSKOG NUNCIJA u Bosni i Hercegovini nadbiskupa Luigia Pezzuta, u Međugorju, 1. kolovoza 2018, Mladifest

PROPOVIJED APOSTOLSKOG NUNCIJA u Bosni i Hercegovini nadbiskupa Luigia Pezzuta, u Međugorju, 1. kolovoza 2018, Mladifest

Dragi mladi i svi vi, braćo i sestre ovdje nazočni,

 S vjerom i pobožnošću smo slušali dva biblijska teksta koja nam nudi današnja liturgija. Liturgija se danas  sjeća jednog Svetog Biskupa, koji je u Kristu bio svijetlo i sol mudrosti za Crkvu, za društvo i za kulturu svoga vremena. Njegovo je ime Alfonso Maria de Liguori. U njemu nalazimo jedan svijetli primjer čarolije koju Kraljevstvo Nebesko može ostvariti u osobi koja se trudi otkriti tu stvarnost, i kada je jednom pronađe,  postaje njezin apostol da bi se  proširila i na braću. Oba biblijska teksta, jedan iz Staroga, a jedan iz Novoga Zavjeta, su zaista providonosni za ovo euharistijsko slavlje, na poseban način posvećeno vama mladima, kao uvod koji će otvoriti vaš,već tradicionalni, godišnji Festival, na kojemu mi je radost prvi put sudjelovati.

 Isus želi da danas shvatimo da je Kraljevstvo Božje jedna stvarnost koja postoji sama za sebe, neovisno o našoj volji: nismo mi ti koji ustanovljuju Kraljevstvo Božje.

 Međutim, Kraljevstvo Božje  je nešto bez čega mi, ljudska bića ne možemo. Odnosno, to nešto u sebi posjeduje i nama daje jednu takvu privlačnu snagu, da bi naše ljudsko biće bilo, ne samo nepotpuno nego čak i zakinuto, kada bi ostalo bez toga nečega. Ljudsko biće je po sebi samome otvoreno Kraljevstvu Božjemu i Kraljevstvo Božje postoji da pripada ljudskom biću. Naša ljudska priroda je sačinjena  i organizirana na takav način da je usmjerena, unatoč  slobodi izbora, prema vrijednosti Kraljevstva Božjega, jer u toj vrijednosti i s tom vrijednosti postiže svoju puninu.

 Ako vi, dragi mladi, u razmišljanju siđete u dubine vas samih - a to je proces kojega trebamo prolaziti i mi odrasli- i dakle, ako siđemo s našim umom u dubinu nas samih, otkrit ćemo da je na dnu jedna glad i žeđ, koji se ne mogu utažiti stvarima, aktivnostima kojim se bavimo, hobijima koje njegujemo, ljudskim odnosima, novcem, kulturom, zabavom, itd….Sve su to stvarnosti koje nam se sviđaju, koje nas privlače i koje nam donose jedno određeno zadovoljstvo. Ali, iskreno, trebamo priznati da na kraju uvijek ostaje jedan osjećaj praznine, kojega ne znamo kako ispuniti.

 Ovo je, dragi prijatelji, iskustvo koje neprestano imamo za vrijeme našega postojanja na zemlji: iskustvo osjećaja nutarnje praznine, koje posebice u mladosti može prouzrokovati ozbiljne drame i može dovesti do užasnih posljedica: svaki dan crne kronike donose takve vijesti.

 I onda se trebamo pitati: koja je to vrijednost koja može ispuniti osjećaj praznine kojega u sebi osjećam?To je pitanje koje se postavljalo i proroku Jeremiji: "

"Zašto je bol moja bez prebola? Zašto je rana moja neiscjeljiva i nikako da zaraste?" (Jr 15, 18)

 Odgovor, u tom teškom trenutku, koji mu daje Gospodin je da se treba obratiti: "Ako se vratiš, pustit ću te da mi opet služiš" (Jr 15, 19)Taj je isti Gospodin, poslije u punini vremena,  upotpunio i pojasnio odgovor prethodno dan Jeremiji, parabolama o skrivenom blagu i dragocjenom biseru, koje je Isus izložio.

 Dvije parabole su vrlo jasne: Kraljevstvo Božje neočekivano nalaziš, jer je to dar. Čovjek iz usporedbe zaista nije išao na njivu da bi pronašao blago. On je išao samo da bi obrađivao zemlju. Ali, obrađujući zemlju, pronašao je blago. Čovjek koji obrađuje zemlju može biti simbol svih onih koji obrađuju tlo svoga duha i općenito, tlo svoje osobe da bi shvatili kako mogu ispuniti osjećaj unutarnje praznine, o kojemu smo prije govorili. Evo, to  obrađivanje tla vlastite osobe je put koji vodi ka obraćenju odnosno onoj postupnoj, ali radikalnoj  promjeni sebe samih.

 Vi, dragi mladi nalazite se u poziciji najveće prednosti za  izvršili ovaj proces obnove u vama samima, jer u vama, koji ste osobe okrenute budućnosti,  ima taj sveti nemir koji pokreće sve vaše snage, na svim razinama, a one teže istražiti odgovore na pitanja o vašem nutarnjem osjećaju praznine, a to je pitanje i svih nas.

 Ako vi obrađujete tlo vaše osobe, Gospodin se neće sustezati pomoći vam, tako da će vas neočekivano dovesti do konačne i apsolutne vrijednosti Kraljevstva Božjega, koje je jedino sposobno ispuniti nutarnju prazninu. Dakle, u začuđenosti koju Bog  uvijek zna izazvati svojim darovima, puni radosti ćete otkriti da sve ono što ste prije bili,  što ste prije imali i što ste prije radili bez Kraljevstva Božjega i izvan Njegovog Kraljevstva, nije imalo nikakvog smisla, i da se naprotiv isplati ostaviti sve, riješiti se svega samo da bi se imalo Kraljevstvo Božje.

 Kada se sve ovo jednom shvati treba prijeći u akciju; odnosno treba nastaviti u temeljnom i definitivnom izboru u korist pronađenog Kraljevstva koje si iskusio u svome životu kao dar,  i u sigurnosti,  da ako najprije tražiš Kraljevstvo Božje, sve ostalo će ti se nadodati. Sam Isus je taj koji ti daje ovu sigurnost. Izabrati, odlučiti se za Kraljevstvo Božje ne znači odlučiti se za jednu stvar ili neku strukturu. Odlučiti se za Kraljevstvo Božje znači odabrati jednu osobu: Isusa, a samo On može darovati istinsku sreću, jer je On sam izvor radosti.

 Zaključimo ovo razmišljanje jednom kratkom molitvom: Gospodine Isuse, ti sam si Kraljevstvo i naša radost, dopusti nama i svima onima koji su te susreli da te slijedimo s novim zanosom i slobodnoga srca, jer si ti skriveno blago ljudskoga postojanja, ti si dragocjeni biser, ti si sve i zato se isplati ostaviti sve. Amen.

Izvor: medjugorje.hr