Izbornik

FR. LIAM LAWTON O POČECIMA MLADIFESTA, PRIJATELJSTVU SA FRA SLAVKOM I LJUBAVI PREMA MEĐUGORJU

FR. LIAM LAWTON O POČECIMA MLADIFESTA, PRIJATELJSTVU SA FRA SLAVKOM I LJUBAVI PREMA MEĐUGORJU

Za mene je Međugorje oaza u moru nemira i oluja koje proživljavaju sve obitelji, na ovaj ili onaj način. Pomaže nam vjerovati da Bog postoji i da ima veliku ljubav za nas. 

Možete li nam se ukratko predstaviti i reći nešto o sebi?
Zovem se Liam Lawton, katolički sam svećenik u Irskoj, u Carlowu. Zaređen sam 1984. godine, a sada živim i služim na području Graiguecullena. Prije toga sam bio pri našoj Katedrali, gdje sam i započeo svoju svećeničku službu. U to vrijeme sam podučavao.

Kada i od koga ste prvi put čuli za Međugorje? Kada ste prvi put ovamo došli i kako često dolazite?
Bio sam u sjemeništu u Irskoj kada sam, u jednim engleskim novinama, pročitao o događanjima u Međugorju. U meni se nešto uzburkalo, ali nisam ni slutio u kolikoj će mjeri sve to postati dijelom mog života. Iako se to mjesto za mene činilo dalekim, bio sam istinski dirnut da Majka Božja dolazi na Zemlju u vrijeme moga ovozemaljskog života. Samo nekoliko godina nakon toga, našao sam se hodajući međugorskim poljima, i moleći se uz Brdo ukazanja. Slušajući riječi fra Slavka i drugih svećenika, koji su bili sudionici međugorske priče, i ja sam se zaljubio u ovo mjesto i u Gospu. U tih prvih par godina sam primio mnoge milosti i imao divna iskustva, koja sam imao želju podijeliti sa ljudima u Irskoj. Ali, nisam želio otići iz Međugorja. Bilo mi je kao učenicima na gori Tabor. Iako nisu htjeli, morali su sići i suočiti se sa Jeruzalemom. Dok sam još uvijek podučavao, mogao sam doći u vrijeme ljetnih praznika i provesti više vremena u Međugorju. Nakon toga sam prestao dolaziti jer sam imao drugačije obaveze. No, nešto me privuklo da se vratim. Bilo je kao da se vraćam kući. Tu su i dalje bili i Križevac i Podbrdo. Sada nastojim doći svake godine, posebno u vrijeme godišnjice ukazanja.

Možete li nam reći kako je bilo biti sa fra Slavkom na prvom Mladifestu?
Fra Slavko i ja smo postali jako dobri prijatelji. Mislim da je to zato što smo bili jako slični, a i dijelili smo ljubav prema glazbi. Ja sam imao neke zamisli koje su se njemu sviđale. Udruživši snage, zajedno smo osmislili obrazac klanjanja, koji se i danas prakticira, molitva - tišina - pjesma. Vrlo jednostavna, ali vrlo moćna formula. Mladi Englez, Ernest Williams, je napravio video Draga djeco, koji me se jako dojmio. On je imao želju da se mladi okupljaju oko Presvetog Oltarskog Sakramenta, i to je rekao fra Slavku. Tako smo odlučili organizirati Festival za mlade i uokviriti ga u tjedan dana programa u Međugorju. Svaki dan Festivala na programu je bilo nešto s čim su se mladi ljudi mogli poistovjetiti, te neizostavno sudjelovanje na večernjem programu. Došli su mnogi mladi iz različitih zemalja, a ja sam okupio glazbenike i pjevače iz njihovih skupina, te smo skupa sastavili raspored pjesama. Netko se brinuo za liturgiju, a netko za praktične poslove. Svi voditelji skupina su odsjedali skupa, i svaki dan smo se sastajali na molitvu. To je bilo toliko uspješno, da je svake godine sve više mladih dolazilo. Penjali smo se na Podbrdo i Križevac sa Ivanom i Marijom, i sa njima molili svaki dan. Pojedinih večeri imali su ukazanja na nekim od ovih mjesta. Mladifest smo uvijek završavali sa križem na Križevcu. Mnogi bi ostajali cijelu noć, sve do zore, kada smo započinjali slavlje svete mise. Bilo je predivno i uzbudljivo u to vrijeme gledati kako se razvija Gospin plan, ali, također i vidjeti koju je ulogu fra Slavko imao u njemu. To sve se nikad ne bi ostvarilo da nije bilo njega, i ja vjerujem da on sa Neba još uvijek sve vodi.

Plodovi Međugorja u Vašem životu?
Mnogi su plodovi, ali prvi je shvaćanje da Bog postoji i da me voli bez obzira tko sam i što činim. Bog će me uvijek prihvaćati i voljeti. Pokušavam si razviti aktivnu svijest Boga u svome životu, tj. da je On uvijek sa mnom.

Druga stvar, moj odnos sa Gospom je sada znatno bolji. Znam da je stvarna i da zagovara za nas. Mogu joj se uvijek obratiti i povjeriti sve brige, probleme i tjeskobe, kako osobne, tako i od svih onih osoba koje susrećem i s kojima radim. Nadam se da ljudi u meni mogu pronaći Njenu nježnost i ljubav.

Ljudi koje sam upoznao u Međugorju su mi kao obitelj. Uvijek su tu za mene, pa i kada ih ne vidim duže vremena, znam da su iskreni i da mole za mene. Ja se također molim za njih. Za mene su oni znak Međugorja. Kada vidim ljude kako na koljenima mole, penju se uz Križevac, ili čekaju u redu za ispovijed, duboko sam dirnut znajući kako su dovoljno ponizni da vjeruju kako im je Bog potreban u životu. To je veliki dar kojega ne posjeduje puno ljudi u svijetu. To je ujedno i veliki znak za mene da je Bog prisutan kada smo dovoljno ponizni da ga zamolimo da dođe u naše živote.

Vodiči s kojima sam radio su također stvarni znak za mene jer žive poruke, i to je vrhunac mojih očekivanja. Često se postidim kada vidim kako su dobri i kako ja sam ponekad ne uspijevam živjeti Gospine poruke.

Nekoliko riječi za kraj
Za mene je Međugorje oaza u moru nemira i oluja koje proživljavaju sve obitelji, na ovaj ili onaj način. Pomaže nam vjerovati da Bog postoji i da ima veliku ljubav za nas. Tu ljubav često izgubimo jer se okrećemo svijetu i lako postanemo prazni i umorni. Katkada, u mojoj krhkoj čovječnosti, poželim da Gospa pošalje znak kako bi ostatak svijeta povjerovao i uvidio da imamo nešto posebno ovdje… Ali, to je samo moja nestrpljivost i slabost. Možemo otići na Podbrdo ili Križevac u bilo koje vrijeme u našim srcima. To meni uistinu pomaže.

Jedne večeri, prije mnogo godina, bio sam pozvan na susret molitvene skupine Jelene Vasilj. Ona je jedna od dvije mlade djevojke koje su imale dar nutarnjeg govora. Gospa je preko njih vodila ovu skupinu. Bilo je to uistinu prelijepo iskustvo, i uvijek ću se sjećati Gospine poruke te večeri: „Mnogi ljudi će doći u Međugorje i iskusiti velike darove ovdje. Zatim će se vratiti svojim kućama i vremenom zaboraviti što su ovdje primili… Jednoga dana, oni će biti najrazočaraniji ljudi.“  Nadam se da ja neću biti jedan od njih!

DV