Izbornik

Godišnji izlet članova Društva Vodiča župe Međugorje

Godišnji izlet članova Društva Vodiča župe Međugorje

Kao i svake godine tako i ove, prije zimskog odmora, vodiči župe Međugorje su imali zajednički izlet i jedno lijepo druženje. Osim druženja cilj je i upoznati se sa baštinom naše države i mogućnosti koje ona pruža. Živimo u blizini mnogih ljepota koje nam je Bog obilato darivao, a da uopće toga nismo ni svjesni. Zato smo ove godine posjetili obližnju općinu Stolac, zatim odlazak do sela Ravno i posjet pećini Vjetrenice.

Početak je bio sveta Misa u crkvi Sv. Jakova, te nakon kratke okrijepe zajedno se ukrcavamo u autobus, koji je i ovaj put dar od agencije Paddy Travel Međugorje. Polako krećemo prema Radimilji i Stocu zajedničkom molitvom u autobusu: pozdrav Gospi.

Nekropola Radimlja – 'kameni spavači'
Stižemo u nekropolu Radimlja gdje nas čeka Maja Lopin, lokalni vodič i uposlenica J. U. Radimlja. Maja nam stručno i jednostavno govori o povijesti Radimlje. Stećci se pojavljuju negdje u drugoj polovici 12. stoljeća, a vrhunac doživljavaju u 14. i 15. stoljeću, te postupno prestaju u 16. stoljeću.
Nekropola Radimlja je nastala negdje u 15. stoljeću i od 2009. god. je na listi je zaštite svjetske baštine UNESCO, zajedno s ukupno 22 nekropole u Bosni i Hercegovini i sa onima koje se nalaze, iako dosta manji broj, u jugoistočnoj Hrvatskoj, jugozapadnoj Srbiji i sjeverozapadnoj Crnoj Gori. No, Radimlja spada u najljepše nekropole. Nekropole su pod zaštitom UNESCO-a. Iako su te nekropole još uvijek jedan misterij za istražitelje i znanstvenike te o njima ne postoje veliki zapisi, međutim jedan od onih koji su se najviše dali na istraživanje stećaka je bio dr.prof. Dubravko Lovrenović (Jajce 1956. – 2017. Sarajevo). Postoje mnoge zablude u svezi stećaka koje je dr. Lovrenović pojasnio u svojim knjigama. Ono što je zanimljivo u svezi srednjovjekovne povijesti jeste: da oni nisu nastali od 'bogumila' jer njih nije bilo na našem području nego su to bili takozvani 'krstjani'; pravi naziv nekropole je nadgrobni spomenici, jedinstvenih jedino na području Balkana; stećak je naziv samo za nadgrobni spomenik koji stoji uspravno i dolazi od participa glagola stajati tj. 'stojeći' = stećak – onaj koji stoji. Postoje četiri oblika stećaka: ploča, sarkofag, sjemenjaci i križevi. Na ovim nadgrobnim spomenicima često se nalaze reljefni prikazi koji prikazuju srednjovjekovni život ljudi. Najčešći prikazi su lov, ples, viteški turnir, ljiljan, troplet, polumjesec te slova ispisana bosančicom. Jedan od zanimljivih prikaza jeste čovjek koji stoji s rukama u zraku za što se pretpostavlja da je prikaz čovjeka u molitvi s rukama ispred sebe raširenih dlanova, kao u molitvi Oče naš. Jedan dio nekropole Radimlja se nalazi na drugoj strani ceste, a razlog tome je vjerojatno prolazak puta koji je gradila austrougarska kako bi se povezali s Albanijom i Crnom Gorom i time su uništili oko 15 stećaka.
Ukupno je registrirano skoro 70 000 stećaka, od kojih se najveći broj nalazi na području BiH; a pripadali su bogatim vlastelinskim obiteljima različitih vjerskih pripadnosti: Crkva Bosanska, Katolička Crkva i Pravoslavna Crkva.
U blizini Radimlje, na proplanku, nalazi se ilirski grad Daorson iz 4. stoljeća prije Krista. Pretpostavlja se da je Daorson bio glavni grad za ilirska plemena, a naziva se hercegovačkom Mikenom. Pleme Daorsi su bili trgovačko pleme koje je imalo i svoj novac, jako su dobro trgovali sa starim Grcima što nam pokazuje pronalazak kovanica na kojima su ispisane riječi grčkim jezikom. Grad okružuje 65m dug zid izgrađen od kamena koji nije s ovog područja i ne zna se odakle su donijeli kamen za gradnju; postoji samo jedan ulaz u Grad. Jedna zanimljivost kod materijala kojim je grad Daorson građen je ta da tijekom potresa ne puca nego postaje čvršći što govori kako je to bila jedna razvijena civilizacija. Na žalost prilaz gradu Daorsonu nije prikladan i osim manjih vozila nije mu moguće prići.
Važno je napomenuti kako su pronađeni spisi novijeg datuma koji govore o pokolju oko 10 000 Hrvata iz 1945. god. Kada su se Hrvati počeli povlačiti prema savezničkim snagama preko Bleiburga, jedna kolona je išla prema jugu, zaustavljeni su kod Stoca i poubijani od strane komunističke vojske. Najviše Hrvata poslije Bleiburga je ubijeno kod Stoca, ali se u bivšoj Jugoslaviji o tome nije smjelo pričati.

Židovsko groblje
Nakon nekropole Radimlja idemo prema gradu Stolac i na putu se na kratko zaustavljamo pored starog židovskog groblja. To židovsko groblje je iz 19. stoljeća i najznačajnije je hodočasničko mjesto za Židove u Bosni i Hercegovini. U tom groblju je sahranjen glavni sarajevski Rabin Moshe Danon, cijenjeni član židovske zajednice. Priča nam govori kako je Rabin Moshe išao na hodočašće u Svetu Zemlju i na tome putu se razbolio i umro u selu Krajšina na ulazu u Stolac. Na hodočašće je krenuo kako bi ispunio zavjet koji je dao dok je bio u zatvoru u Sarajevu. Naime, 1819. god. travnički židov Moshe Haviljo je prešao na islam i počeo poticati muslimane protiv svojih prijašnjih sunarodnjaka i nakon što je pronađen mrtav, optuženi su i zarobljeni svi ugledniji članovi židovske zajednice u Sarajevu. Kada se pronio glas kako će Židove ubiti, naoružane sarajlije muslimani su oslobodili židove iz zatvora. A dok je bio u zatvoru rabin Danon je obećao ako bude izbavljen iz zatvora da će otići na hodočašće u Jeruzalem i ako na tome putu umre da ga sahrane na tom mjestu. Danas se na groblju nalaze samo tri groba. Prilaz spomeniku rabina Moshe Danona je u obliku Menore, a grob simbolizira ploče na kojima je bilo zapisano Deset Božjih Zapovijedi. Drugi grob pripada Albertu Silbersteinu, ugarskom vojniku, dok se za treći ne zna tko je jer je grob dosta oštećen i ne može se prepoznati što je uklesano. Odmah tik uz groblje se nalazi Havra – kuća za molitvu, prostor žaljenja gdje hodočasnici oplakuju smrt Rabina Danona. Posjed pripada muslimanskoj obitelji koja je dala svoj posjed za groblje i korištenje prostorije za Havru.

Stolac
Nastavljamo put prema Stocu. Stolac, grad na obalama rijeke Bregave kojeg okružuju planine Hrgud i Vidovo polje. Područje poznato po breskvama i dubravskom vinogorju po kojem su poznata stolačka vina. Maleni gradić, a tako bogat poviješću u kojem prisutnost ljudi seže čak 15.000 godina. Iznad grada se nalazi utvrda Vidovski iz 15. stoljeća.
Dolazimo i kratko se zaustavljamo kod crkve Sv. Ilije i pastoralnim centrom, sjedištem Trebinjsko-mrkanjske biskupije. U jednoj kapelici u župi se nalazi i fragment na kojemu je prikazana Gospa s Djetetom Isusom u naručju. Idemo dalje poznatom stolačkom Šetnicom uzvodno rijeke Bregave koja se cijela nalazi u hladovini i promatramo vodopade. Slušamo legende o 'ćuprijama' – mostovima koji su građeni tijekom stoljeća i mlinicama po kojima je ovaj grad nekad bio poznat, u njima se mljela pšenica i bojala vuna. Jedna od zanimljivih priča je kako je tu nastao prvi spa bazen u BiH za austrougarske vojnike; umjetni vodopadi koji su dobili nagradu za arhitekturu, Sarina ćuprija, kao i inat ćupriji koji su pravoslavci tražili da se izgradi pa su ga turci sagradili s nejednakim lukovima da bude ruglo te tako je i nastao naziv – inat ćuprija. Stolac je od 1980. god. kao grad muzej stavljen na listu svjetske baštine UNESCO, međutim to je na žalost promijenjeno nakon prošlog domovinskog rata.

Pećina Vjetrenice
Nakon Stoca idemo prema Popovom polju i selu Ravno. Dolazimo u konobu na okrepu i ručak. Nakon ručka stižemo pred pećinu Vjetrenice gdje nas čeka vodička Helena koja nas je provela kroz pećinu. Sama pećina je duža od sedam kilometara, ali smo mi mogli ići samo do 600m dužine. Ime Vjetrenica je dobila po stalnom strujanju zraka i vjetru koji se osjeti posebno na ulazu i izlazu iz pećine, a vjetar dolazi iz pukotina u stijenama. Svi smo stavili na glave zaštitne kacige i krenuli u dubinu podzemlja. Nama vodičima iz Međugorja koji smo navikli na penjanje na Brdo i Križevac ovo je bilo uistinu jedno zanimljivo iskustvo. Sada idemo u dubinu brda, da vidimo što se nalazi ispod površine i nalazimo prekrasne prizore koje je priroda stoljećima okitila. Iznenadili smo se kako kamen može biti lijep i očaravajući. Prošli smo nekoliko prirodnih dvorana u kojima smo se zaustavili. Najveća dvorana je veoma akustična te smo tu zapjevali pjesmu našoj Nebeskoj Majci: Marijo, o Marijo, o kako lijepa si! Nakon toga izlazimo ponovo na svjetlo dana.
Kako su djela Božja čudesna bilo na površini zemlje ili ispod nje. Hvala ti Bože na ovome danu blagoslovu zajedništva i ljepotu prirode, svemu što si stvorio! (B.V.)

Galerija

DV