Izbornik

Fra Slavko Barbarić iz kuta jednog od nas

Fra Slavko Barbarić iz kuta jednog od nas

Znao je što reći svakom srcu koje je znalo slušati, jednostavno ako želiš čuti, možda bi to bilo bolno, ali je svakako bilo oslobađajuće iskustvo.

24. studenog 2018.g., na osamnaestu obljetnicu fra Slavkove smrti molit će se Križni put na Križevcu u 14 sati i slaviti sv. Misa u 18 sati u međugorskoj župnoj crkvi sv. Jakova.

Nemoguće je doći u Medjugorje, a ne čuti za njega ili putem knjige, sličice ili nekog suvenira.
Ja dolazim iz mjesta koje je Bog izabrao i to nam je jedino zajedničko.
Nikad nisam s njim riječ izmjenila. 
Poznavala sam ga kao dijete i viđala ga, ali nikad nisam ništa rekla.
Na Brdu ukazanja,  dok bi djeca molila desetak Zdravomarija na mikrofonu, ja bih uvijek izbjegavala to, dok bi se moje sestre rado primile te službe, naročito ako bi to predvodio fra Slavko. 
Moje prvo sjećanje na njega bilo je za vrijeme rata dok bi imali misu u podrumu i kad sam vidjela kako se on šali s djecom koja bi predmolila krunicu,  a meni je tada bilo drago vidjeti „pratra“ koji se zna zezati.
Kasnije se sjećam kako smo imali akciju čišćenja sela pod nazivom „Više cvijeća manje smeća“.
Ja ne znajući kako trebam zbog toga ići u župni ured, a bila sam odjevena kao za vjeronauk, sretnem fra Slavka s ostalom djecom te nam je rekao: “Idemo na prikolicu,  uzmite mikrofon i čitajte šta piše na papiriću“. 
Dok smo mi tako vikali na mikrofon, on bi svako malo silazio s prikolice i kupio vreće smeća s ulice na drugu prikolicu, a meni je bilo i dalje neobično vidjeti „pratra“ kako kupi smeće, zagrnuo bi habit za pasić i tako kroz cijelo selo.
Nikad s njim nisam ništa pričala.
Ali sjećam se pogleda, mudar, odlučan, nesmetan i kao da mi ima nešto reći, a ja ne znam što bih ga pitala.
Sjećam ga se poslije s videa koje sam gledala kad sam već mogla razmišljati kao odrasla osoba.
Jednostavan govor a mudar, a znao je on šta priča ..ne bi on mislio hoće li nekoga to pogoditi... to ti je tako, pa ti vidi hoćeš li se mijenjati ili i dalje izgovore praviti.
No, on nije tek tako samo govorio..on vam je kao majka kad stavi ručak na stol kad se obitelj iskupi..to je bio njegov govor..a njegova priprava ručka bi bila na brdima, u molitvi pred Križem, pred Presvetim, u razgovoru s Gospom, molitvi krunice..to su bili njegovi sastojci i tu je on brao plodove za hranu ljudima i upućivao ih na isto. Imao je ponizno i mudro srce - bio je liječnik ljudskih srca koji je lijek tražio u Gospinu zagovoru. Znao je pričati s tolikim političkim velikanima i nije se dao smesti, uvijek je ostajao uvjerljiv.
Znao je što reći svakom srcu koje je znalo slušati, jednostavno ako želiš čuti, možda bi to bilo bolno, ali je svakako bilo oslobađajuće iskustvo.
Moja majka nikad s njim nije pričala, niti je imala zajedničku fotografiju s njim, no imala je njegovu sliku u novčaniku. Nije imala kreditne kartice, ali njegova slika s je bila njezina kreditna kartica u svakoj nevolji, duhovnoj ili materijalnoj. Uvijek je govorila kad bi joj bilo teško, fra Slavko je pomogao, iako nikad nisu pričali ali joj je ostao blizak.
Baš kao što je Gospa rekla dan nakon njegove smrti: «Radujte se, vaš brat Slavko rodio se u  Nebu i zagovara za vas».
On ima svoje mjesto na groblju Kovačici i tamo dolaze moliti svi oni koji ga možda nikad nisu ni upoznali, ali svi ga razumiju, a i ja isto.
Nikad nismo pričali ali vidjela sam sve.
On bi znao reći kad bi mu netko rekao: «Velečasni, ja ništa nisam vidjela u Međugorju» (misleći na nadnaravne znakove) to što nisi vidjela, to  nije moj problem. (D. Č.)

 

Fra Slavko Barbarić rođen je 11. ožujka 1946. u Dragićini (župa Čerin). U franjevački red je stupio na Humcu 14. srpnja 1965. Svećenik koji je osamnaest godina života posvetio širenju Gospinih poruka u svijetu i brizi za hodočasnike u Međugorju, prokrstario je svijetom šireći Gospinu poruku mira i pomirenja.
Krasile su ga izvanredne osobine: poznavanje jezika, lakoća komuniciranja s ljudima, naobrazba, jednostavnost, briga i skrb za čovjeka u potrebi, nepresušna energija za koju je čak bilo teško i vjerovati da je jedan čovjek može posjedovati, marljivost, a iznad svega pobožnost, poniznost i ljubav. Mnogo je molio i postio, a Gospu je ljubio djetinjom ljubavlju. To je zapravo bila i srž njegova života: molitvom i postom ljudske duše dovoditi Bogu po Mariji - Kraljici mira.
Fra Slavko Barbarić je umro 24. studenog 2000. nakon završene pobožnosti Križnoga puta, na Križevcu, a zemni mu ostaci počivaju na međugorskom groblju Kovačica. medjugorje.hr


DV