Izbornik

Upute Molitvenim grupama

Upute Molitvenim grupama

Duhovni pokret Kraljice Mira u svijetu
Pokret, koji je uslijedilo nakon ukazanja Kraljice Mira u Međugorju, obuhvaća hodočašća u Međugorje, osnivanje centara mira i molitvenih skupina po čitavom svijetu, kao i pastoralnu, nakladničku, humanitarnu i drugu aktivnost…..
Ovaj će nam upitnik omogućiti da steknemo bolju predodžbu svjetske dimenzije ovog pokreta u službi univerzalne Crkve. Pružit će nam prigpdu za bolje međusobno poznavanje i bolju komunikaciju s različitim skupinama, kao i naš bolji rast u molitvi i u službi.
Molimo sve voditelje centara mira, molitvenih, hodočasničkih i karitativnih skupina da ispune ovaj upitnik i da ga pošalju u Međugorje na broj faxa + 387.36.651.444 ili da se obrate na adresu Ova e-mail adresa je zaštićena od spambota. Potrebno je omogućiti JavaScript da je vidite. kako bi ovaj upitnik primili elektroničkom poštom.

Molitvene skupine u molitvenom marijanskom pokretu

fra Slavko Barbarić, OFM, 1996.

I.

Činjenica je nedvojbeno jasna, da su nastale u svijetu mnoge molitvene skupine koje su osnovali međugorski hodočasnici. To se dogodilo i događa na izričitu želju Gospinu, da se osnivaju molitvene skupine. Teško je saznati točan broj, ali se radi već o tisućama molitvenih skupina /Usp. Rene Laurentin, Eight years, 1989, Milford, Ohio, The Riehle Foundation, str.56./

Prva molitvena skupina je osnovana 4. srpnja 1982., dakle, godinu dana nakon početka Gospinih ukazanja. Ta skupina i sada živi. Ona je po sebi ipak nešto posebno. Ivan vidjelac je posvjedočio, da je Gospa tražila, da se oni koji hoće, skupe i da mole, te da će ona biti na osobit način s njima i da želi da se u svim župnim zajednicama osnivaju molitvene skupine, da joj svojim molitvama pomognu da se ostvare planovi, koje joj je Gospodin povjerio. Skupina se sastajala ispočetka tri puta tjedno na Podbrdu, ponedjeljkom, srijedom i petkom. Za vrijeme molitve se Gospa ukazuje i daje kratke poruke. Ivan, Marija i Vicka je vide, međutim, samo Ivan može tada razgovarati s Gospom i čuti njezine poruke. Kad je Ivan spriječen, Marija ga je zamjenjivala, a kad ni ona nije tu, onda je Vicka zamjenjuje. Nekada su susreti samo za skupinu, koja broji do 40-tak članova, a nekada su otvoreni za sve. U zadnje vrijeme susreti su dva puta i to ponedjeljkom i petkom, a odnedavna utorkom i petkom.

Susreti su vrlo jednostavni: molitva krunice, pjevanje, čitanje Sv. pisma i poruke. Uglavnom se održavaju vani, neovisno o vremenskim prilikama na Podbrdu, a povremeno na Križevcu.

Ovi susreti imaju dakle svoje značenje za programe, koje je Gospodin povjerio svojoj poniznoj službenici Mariji, ali i za osobnu izgradnju svakog pojedinoga člana.

Na pitanje Ivanu: Što znači za Tebe sudjelovati u molitvenoj skupini, Ivan je odgovorio: "Sudjelovanje u molitvenoj skupini u ovo vrijeme je za mene vrlo važno. Učim moliti u skupini i ne mogu zamisliti svoj duhovni rast bez molitvene skupine".

II.

Drugu molitvenu skupinu osnovala je Jelena Vasilj u ožujku 1983. To je u to vrijeme 10-godišnja djevojčica, koja je imala i još uvijek ima iskustvo unutarnjeg glasa. Prema njezinu svjedočanstvu, Gospa joj govori i poučava je. Ova skupina se sastajala nakon mise u župnoj dvorani, pod vodstvom fra Tomislava Vlašića, a od vremena do vremena su sa skupinom bili i drugi svećenici. Za vrijeme susreta u jednostavnoj molitvi i pjesmi, Gospa je davala i poruke skupini preko Jelene učeći ih moliti. Jedan od dva molitvena susreta bio je namijenjen za mjesnog biskupa. Treći susret je bio razgovor o iskustvima.

Molitvena skupina je djelovala do 1987. Oni koji su joj pristupali morali su se obvezati da za četiri slijedeće godine neće donositi nikakve životne odluke. Kad je dio molitvene skupine pošao sa fra Tomislavom Vlašićem u Italiju, preostali su se sastajali još jedno vrijeme, a onda su i s time prestali. Sada nastaje zajednica pod vodstvom fra Tomislava koja se zove "Kraljice mira - potpuno Tvoji - po Mariji k Isusu". Zajednica je pravno još prihvaćena od jednoga biskupa u Italiji, kao eksperiment. Imaju svoje postulante, kandidate, novicijat i već zavjetovane, te široki krug vanjskih suradnika, organizirana bratstva, kao molitvene zajednice.

Na početku je Jelena donijela slijedeću poruku:

"Gospa kaže: ja želim ovdje molitvenu skupinu. Ja ću voditi skupinu i dat ću pravila posvećenja skupini. Ovim pravilima se mogu svi drugi u svijetu posvetiti. Razmišljajte mjesec dana, ali im recite uvjete, koje ja dajem:

Najprije neka se odreknu svega i neka stave sami sebe potpuno u Božje ruke. Neka se svatko odrekne svakoga straha, jer ako se predate Bogu, nema mjesta nikakvu strahu. Sve poteškoće na koje će naići bit će za njihov duhovni rast i za slavu Božju. Ja pozivam mlade, jer oženjeni i udati imaju svoje obveze. Ali svatko tko želi sudjelovati u ovom programu, može ga slijediti barem djelomično. Ja ću voditi skupinu."

Osim ovih tjednih susreta, Gospa je tražila od skupine i noćno klanjanje jednom u mjesecu, što je skupina i činila, uglavnom prve subote na nedjelju, završavajući klanjanje jutarnjom nedjeljnom misom.

III.

Nakon kratkog činjeničnog stanja, pokušajmo kratko odgovoriti na jednostavno pitanje: Što je to molitvena skupina?

Molitvena skupina je zajedništvo vjernika, koji se sastaju na molitvu jednom ili više puta u tjednu ili mjesecu. To je skupina prijatelja, koji zajedno mole krunicu, čitaju Sv. pismo, slave misu, posjećuju se međusobno i izmjenjuju molitvena iskustva. Uvijek je bilo savjetovano da je bolje da ih vodi jedan svećenik, ali ako to nije moguće, da u jednostavnosti održavaju svoje molitvene susrete.

Vidioci uvijek naglašavaju da je prva i najvažnija molitvena skupina zapravo obitelj i da se tek tada može govoriti o pravom molitvenom odgoju koji se nastavlja u molitvenoj skupini. Tu se traži od svakog člana da bude aktivan u skupini i daje svoj molitveni i iskustveni doprinos. Samo tako može skupina živjeti i rasti.

IV.

Biblijsko-teološka podloga molitvenih skupina nalazi se između ostaloga i u Kristovoj riječi: "Nadalje vam kažem: ako dvojica od vas na zemlji jednodušno zamole što mu drago, dat će im Otac moj nebeski. Jer gdje su dvojica ili trojica sabrana radi mene, tu sam ja među njima" / Mt.18,19-20/.

Prva molitvena skupina zapravo se dogodila u prvoj molitvenoj devetnici nakon Uzašašća Kristova, kad je Gospa s apostolima molila i u molitvi čekala da uskrsnuli Gospodin izvrši svoje obećanje i pošalje Duha Svetoga, što se i dogodilo na dan Pedesetnice /usp. Dap 2,1-5/. To je nastavila i prva Crkva kako nas izvještava sv. Luka u Djelima apostolskim: "Oni su bili postojani u apostolskoj nauci, zajedničkom životu, lomljenju kruha i u molitvama"/2,42/, te "Svi koji prigrliše vjeru držahu se zajedno i sve im bijaše zajedničko. Prodavali bi pokretna i nepokretna dobra i to bi dijelili svakom prema njegovoj potrebi. Kao što su svaki dan postojano - kao po dogovoru, bili u hramu, tako su po kućama lomili kruh i zajedno uzimali hranu vesela i priprosta srca. Hvalili su Boga i zato uživali naklonost svega naroda. A Gospodin je svaki dan pripajao Crkvi one koji se spasavahu"/2,44-47/.

V.

Postoji zacijelo i jedan sociološki razlog molitvenih skupina, posebno u današnje vrijeme. Svaki pojedinac se treba brinuti za svoj duhovni rast, ali zajedništvo je u tom rastu zbog psihofizičke strukture ljudske osobe, nezamjenjivo. Posebno je to danas u ovom modernom vremenu važno, jer se pojedinac u ritmu ovoga vremena lako gubi. Skupina obvezuje, te se lakše ostaje vjeran molitvenom ritmu. Skupina pomaže duhovnom rastu, ali ga i ispravlja i potiče. Iskustvo jednoga obogaćuje i prosvjetljuje iskustvo drugoga. Tko ostaje sam, on je u opasnosti da se razvija bez ikakve kontrole.

U skupini se lakše nadvladavaju sve poteškoće i pretvaraju se u bogata duhovna iskustva. Skupina pomaže njegovanje karizmi i njihovo usmjeravanje.

VI.

Odnos marijanskih molitvenih skupina se lako može odrediti i prema župnoj zajednici. Jasno je da molitvena skupina nije liturgijsko-pastoralni supervizor župničkog djelovanja. A to je velika napast za skupine koje naiđu na tvrd teren kod župnog pastoralnog osoblja, što nije rijedak slučaj. Postoji naime jedan otpor kod mnogih svećenika, te oni ne prihvaćaju molitvene skupine uopće, a onda pogotovo ne one nastale preko Međugorja. Ako se dobro ne pazi, u skupinama se razvija negativni, kritizerski duh prema svemu što župnik poduzima, te se one izdvajaju i odlaze na rubna područja gdje su izložene izravnoj opasnosti, da se čak i isključe iz župne zajednice. Ovdje ne želim ulaziti u problematiku odnosa župne zajednice s molitvenom skupinom, ali želim svakako naglasiti da molitvena skupina marijanske duhovnosti nikako ne smije dopustiti da bude ičim izazvana i otjerana na rubne prostore, s kojih lako odlazi na lijevo ili desno ili u sektaštvo, što na koncu šteti i župnoj zajednici i skupini.

Druga opasnost koja se lako susreće kod marijanskih molitvenih skupina, jest zacijelo apokaliptičko-katastrofalno ozračje, te se događa da takve molitvene skupine znaju sve o budućim događajima, katastrofama i kataklizmama, te šire duh straha i tjeskobe. To svoje "znanje" hrane neprestanom trkom za osobama koje donose takve poruke. Lako se dogodi, da ove skupine znaju mnogo više, nego što je sam Isus rekao u evanđelju o budućim događajima. Ovakvom apokaliptičko-katastrofalnom duhu doprinosi činjenica postojanja "tajni", koje onda maštovitost, često bolesna, pretvara u sigurne vijesti o budućnosti.

Ni jedna ni druga opasnost, ako joj skupina podlegne, ne odgovara marijanskom duhu. Marija je majka i majka nikada ne širi među djecom strah ni tjeskobu, nego odgaja za mir i povjerenje.

Molitvena skupina mora biti ne samo u svezi sa župnikom i pastoralnim osobljem, nego treba biti srce i duša svake župne zajednice. Marijanske skupine su po sebi "majčinske stanice" svake župne zajednice, koje živeći molitveni život razvijaju majčinsko djelovanje u župi. Iz tih "majčinskih stanica" rađaju se novi uvjereni vjernici, obnavljaju se i čuvaju obitelji, odgaja mladež, njeguju duhovna zvanja, razvijaju aktivnosti u svim pravcima kako liturgijsko-pastoralnim, tako u dobrotvornim djelima brige za stare, nemoćne, odbačene, zatvorene. Sve se može izreći riječima pape Ivana-Pavla II, koje je zapisao u enciklici "Evanđelje života", da treba svaki život "poštivati, braniti, ljubiti i svakom životu služiti"/usp. Evanđelje života, 1995, br.5. / Marijanske skupine kao majčinske stanice u župi djeluju prema onim kriterijima, koje je Isus izrekao, a sv. Matej zapisao u poglavlju 25,31-46, gdje je jasno samo jedno, da sve molitve, postovi, mise i ispovijedi, moraju služiti razvijanju ljubavi prema svakom čovjeku i odvažnosti služiti svakome. Majčinski duh i srce prepoznaju potrebe svoje djece i reagiraju na te potrebe izvan svih zakona i odredbi, neumorne i nezaustavljive.

Ovakve će skupine danas u modernoj Crkvi zacijelo unijeti pravu obnovu kršćanskog života i pokazati pravo lice Crkve, koje je u opasnosti izobličiti se.

VII.

Ako ukratko skupimo aktivnosti, za koje znamo da je Gospa tražila od molitvenih skupina u Međugorju, onda se može reći, da je to najprije temeljita odluka što se tiče molitve svakodnevne, te sudjelovanje u sv. misi, mjesečna ispovijed, postati svjedokom, biti aktivan u župi. Pred Božić je tražila od skupine učiniti neko dobro djelo. Pomagali su starima i obilazili bolesne i nemoćne, pomagali popravljati kuće siromašnim obiteljima, pripremiti drva za zimu i slično.

Na duhovnoj razini je tražila od njih da osim molitvenih susreta tjedno organiziraju i jednodnevne i višednevne duhovne vježbe, te da izlaze u prirodu i tamo obavljaju različite vježbe duhovnosti.

Pravila u međugorskim molitvenim skupinama, koja se mogu rezimirati iz poruka, su slijedeća:

  1. Odreći se svega i predati se potpuno Bogu u ruke i vjerovati da se sve što se događa pretvara na dobro;
  2. poziv mladima da sudjeluju u molitvenim skupinama;
  3. odreći se svakoga straha i tjeskobe, jer kod predanja Bogu nema više mjesta strahu;
  4. ljubiti neprijatelje i iz srca istjerati svaku mržnju, ogorčenost, osuđivanje;
  5. postiti dva puta tjedno;
  6. sudjelovati u skupini barem jedno u tjednu;
  7. odlučiti se za tri sata svakodnevne molitve, uključujući tu jutarnju i večernju molitvu, te sudjelovanje u misi, primanje pričesti i klanjanje i proširiti duh molitve na svakodnevni posao;
  8. moliti za biskupe i sve one koji imaju u Crkvi vlast;
  9. odlučiti se ostati u molitvenoj skupini četiri godine i iskoristiti to vrijeme za osobno sazrijevanje, te da se stoga ne donose nikakve nove ni bitne životne odluke;
  10. da svaka skupina ima svećenika.

Preko Jelene je Gospa 25. travnja 1983 rekla poruku: "Reci mojim sinovima i kćerima, da moje srce gori za njih. Ja tražim samo obraćenje, samo obraćenje".

VIII.

U izvještaju o svojoj molitvenoj skupini u Limi, Peru, Cecilia Batlle de Zavala, zapisuje:

  • da se svakog utorka sastaju na molitvu krunice, čitanje poruke, predavanje, svjedočanstva, da jednom mjesečno dolazi duhovnik skupine vel. Angelo Costa, i duhovno usmjerava skupinu;
  • da imaju skupinu žena, a broj se povećava, koje su se posvetile zatvorenicima, mole s njima, donose im knjige, razgovaraju i pomažu im obitelji;
  • da jedna skupina odlazi u bolnice i pronalazi najzapuštenije bolesnike i pomaže im materijalno i duhovno;
  • da opet jedna skupina odlazi u staračke domove sa istom namjerom: pomagati im duhovno i materijalno;
  • da organiziraju duhovne vježbe za obitelji i za mladež;
  • da su za vrijeme sukoba Peru-Ecuador organizirali veliku akciju "Akcija krunice za vojnike", te da su o tome obavijestili sve vojničke centre i da su od časnika i vojnika dobivali vrlo dirljiva pisma. /Izvješće podneseno na VI. susretu marijanskih centara-Kraljica mira, u Quito, Ecuador, u listopadu 1995./

IX.

Na koncu želim završiti porukom, koju nam je Gospa dala:

PORUKA 25. STUDENOG 1994.

"Draga djeco!

Danas vas pozivam na molitvu. Ja sam s vama i sve vas volim. Ja sam vaša majka i želim da vaša srca budu slična mome srcu. Dječice, bez molitve ne možete živjeti i govoriti da ste moji. Molitva je radost. Molitva je ono što ljudsko srce želi. Zato, približite se, dječice, mome bezgriješnom srcu i otkrit ćete Boga. Hvala vam što ste se odazvali mome pozivu"!

fra Slavko Barbarić , 1996.