Kulturna, religijska i prirodna raznolikost na relativno malom prostoru od samih početaka rezultira bogatstvom koje tvori specifičan politički, gospodarstveni i kulturni prostor, prostor koji je naseljen još u prapovijesnom razdoblju. O tome svjedoče ostaci kamenih i metalnih predmeta. U trinaestom stoljeću prije Krista u Hercegovini se naselila skupina Ilirskih plemena, koje će Rimljani poraziti i njihovu zemlju organizirati u rimsku pokrajinu Ilirik. Nakon podjele rimskog carstva 395. godine, na zapadno i istočno, Hercegovina je pripala zapadnom dijelu carstva.
Slaveni su naselili današnju Hercegovinu i Bosnu u sedmom stoljeću. Cijelo područje Hecegovine nastanjeno je Hrvatima koji su kršćanstvo primili u 6. stoljeću. Sredinom desetog stoljeća bizantski car Konstantin Porfirogenet spominje Bosnu i Hum – Zahumlje, odnosno, današnju Hercegovinu, kao dvije male oblasti. Od sredine dvanaestog stoljeća, Hercegovina i Bosna imaju svoje vladare s titulom bana. Godine 1377. Bosna i Hercegovina je postala kraljevstvo, a ban Tvrtko njezinim prvim kraljem. Nakon njegove smrti 1391. godine, Bosnu i Hercegovinu je zahvatio proces osamostaljivanja najistaknutijih velikaša - odvajanje Hercegovine od Bosne. Tako Bosnom vlada Hrvoje Vukčić Hrvatinić, a Hercegovinom njegov sinovac Stjepan Vukčić Kosača, koji uzima naslov Hercega, a svoj posjed naziva Hercegovinom 1448. sa sjedištem u Blagaju.
Stećci, građeni od dvanaestog stoljeća često za motive imaju grožđe i vinovu lozu, što jasno govori o mjestu ove kulture u životu ondašnjih žitelja Hercegovine. Podijeljenost među velikašima olakšala je Osmanlijama nakanu za okupacijom zemlje. Turci su 1463. godine zauzeli Bosnu, a Hercegovinu 1482. godine. Hercegovina je područje iznimno bogato kulturnim i povijesnim spomenicima. Kada je u pitanju medijevalni period u Hercegovini, svakako najznačajniji su stećci – nadgrobni kameni spomenici. Od stotine lokaliteta na kojima se danas nalaze, najznačajniji je onaj na Radimlji kod Stoca.
Od pisama najviše se koristila glagoljica i bosančica, a najstariji spomenik pisan bosančicom je Humačka ploča koja se čuva u muzeju franjevačkog samostana na Humcu kod Ljubuškog. Potječe iz dvanaestog stoljeća.
Selo Međugorje se u povijesnim izvorima prvi put spominje 1599. godine. Župa Međugorje osnovana je 1892. g. odcjepljenjem od župe Gradnjići. Prva župna crkva sagrađena je 1897. god. Zaštitnik župe Međugorje je sv. Jakov apostol, zaštitnik hodočasnika.
