Međugorje je za mene Ljubav, mjesto mira i mjesto gdje Bog daje neizmjerne milosti i velike plodove.
Možete li nam reći nešto o sebi i na koji način ste povezani s Međugorjem?
Zovem se Maria Anna Tschurtschenthaler. Dolazim iz Salzburga, Austrije. U Međugorje dolazim već dosta dugo i smatram ga svojim drugim domom. Kao hodočasnik i organizator hodočašća za grupe, doživjela sam milost više od stotinu puta posjetiti Međugorje. Sa hodočasnicima iz Austrije dolazim tri puta godišnje. Tijekom ovih hodočašća sam shvatila da se svatko onaj, tko samo jednom posjeti Međugorje i osjeti ovu ljubav, uvijek iznova vraća.
Kada ste prvi put došli u Međugorje i što je to značilo za Vas?
Prvi put sam došla nakon što sam izgubila muža, prije 30 godina. Ostala sam sama sa troje djece. Bila sam jako tužna i pomalo izgubljena. Moja najmlađa kćer je došla u Međugorje kako bi pronašla utjehu i snagu nakon očeve smrti. Nakon što je doživjela osobno obraćenje, predložila je i meni da pođem. Međutim, bila sam jako ljuta na Boga zbog muževljeve smrti i to sam odbila. Srećom, kćerka je bila uporna, te sam, u konačnici, došla s njom. Od tada se moj život potpuno promijenio. Nastavila sam dolaziti svake godine i ovdje sam pronašla svoj drugi dom. Htjela sam svima pokazati plodove Međugorja, te na koji način se sve promjeni kada u životu osjetite Gospinu ljubav.
Nakon toliko godina provedenih sa hodočasnicima u Međugorju, što biste rekli onima koji ovdje nikada nisu bili, koja je Vaša poruka za njih?
Iskreno mislim kako je svatko, tko dođe u Međugorje, na to pozvan. Svi smo mi došli, i dolazimo, jer osjećamo da nas Gospa poziva k sebi, kako bi tako došli bliže Njezinu Sinu. Ako pozorno čitamo Njezine poruke, jasno uviđamo kako Ona nikada ne poziva da dođemo k Njoj, već da preko Nje upoznamo i živimo ljubav i mir, koje samo Isus može dati. Ne postoji nešto negativno što bih mogla reći. Ako se i dogodi neka sitnica, zapravo je neprimjetna pored svega onog dobra koje čovjek ovdje doživi. Tijekom svih ovih godina, uvijek sam boravila sa hodočasnicima u istoj kući. Na prvom mjestu su bili molitva, post i posvećenje osobnog života Bogu. Sve ostalo je sporedno.
Što je, za Vas osobno, poruka Međugorja?
Upoznati Boga i Njegovu ljubav, kojom nas sve neizmjerno ljubi. To je ono neprocjenjivo. Toliko je milosti ovdje, da je nemoguće sažeti ih u jednu rečenicu. Svaka Gospina poruka je protkana ljubavlju i nekim posebnim mirom. Često puta ljudi koje susrećem nisu oduševljeni kada krenu u Međugorje po prvi put, ali to se promijeni kada osjete onaj mir i ljubav koje samo Bog može dati.
S obzirom da ste ovdje bili preko stotinu puta, imate li svoje najdraže mjesto u Međugorju?
Moje posljednje putovanje je bilo vezano uz ljude iz organizacije „Malteser“. Kako sam i sama član te organizacije, odlučila sam da dođemo svi skupa na hodočašće. To je bilo nešto prekrasno. Upitali su me upravo isto pitanje, a moj odgovor je da je Međugorje moje najdraže mjesto. Uvijek kad dođem idem i na Brdo ukazanja, i na Križevac i, neizostavno, na svetu Misu i večernji program. I nakon toliko godina, uistinu mi je poseban osjećaj svaki put koračati tim mjestima.
Što biste poručili svima koji žele prenijeti poruku Međugorja diljem svijeta, svima koji žele organizirati hodočašća u Međugorje?
Kao prvo, svi koji ovdje dolazimo moramo otvoriti svoja srca kako bismo mogli primiti ljubav o kojoj nam Gospa svih ovih godina govori i svjedoči. Kada dovodite grupu hodočasnika u Međugorje, to nije obično putovanje. Kao organizator hodočašća trebate biti svjesni kako svi ti ljudi dolaze sa svojim životnim pričama, sa svojim zahvalama i poteškoćama. Mi zapravo nismo samo organizatori, već i osobe u službi molitve i vjere. To sa sobom nosi veliku odgovornost. Stoga i ja, kao organizator, moram sama osjetiti i doživjeti Međugorje kako bih ga mogla prenijeti i pokazati i drugima.
Za kraj, što ste naučili ovdje, u Gospinoj školi ljubavi?
Mnogo toga, ali bih istaknula kako sam shvatila da je Bogu sve moguće. Ne postoji ni problem, niti srce, koje Bog ne može riješiti ili izliječiti svojom ljubavlju. Znati da ste voljeni, bez obzira na sve ljudske propuste i grijehe, je neprocjenjivo bogatstvo. Međugorje je za mene Ljubav, mjesto mira i mjesto gdje Bog daje neizmjerne milosti i velike plodove. Nadam se da će me zdravlje poslužiti još toliko vremena koliko bih srcem htjela vraćati se u Međugorje, a to je svake godine.
DV