Izbornik

IN MEMORIAM – FRA SLAVKO BARBARIĆ 1946-2000 „Neumorni radnik u Božjem vinogradu“

IN MEMORIAM – FRA SLAVKO BARBARIĆ 1946-2000 „Neumorni radnik u Božjem vinogradu“

U srijedu 24.studenog 2021.g. je dvadeset prva obljetnica smrti fra Slavka Barbarića. Župljani Međugorja će moliti put križa na Križevcu u 14h, a sveta misa za fra Slavka će se slaviti navečer u 18h. U nastavku slijedi kratko prisjećanje na ovog velikog čovjeka i svećenika.

Draga djeco! Danas kad vam je nebo na poseban način blizu pozivam vas na molitvu da preko molitve stavite Boga na prvo mjesto. Dječice, danas sam vam blizu i blagoslivljem svakog od vas svojim majčinskim blagoslovom da imate snage i ljubavi za sve ljude koje susrećete u vašem zemaljskom životu i da možete davati Božju ljubav. Radujem se s vama i želim vam reći da se vaš brat Slavko rodio u nebo i da zagovara za vas. Hvala vam što ste se odazvali mom pozivu.“ (Gospina poruka 25. studenog 2000.g., dan nakon fra Slavkove smrti)

Fra Slavko Barbarić je rođen 11. ožujka 1946.g. kao četvrto od ukupno šestoro djece Marka i Luce Barbarić. Nakon osmog razreda 1961.g. ulazi u sjemenište.
Zbog bolesti očiju u jednom je trenutku bio upitan nastavak njegova školavanja.
Za svećenika ga je zaredio biskup Tharsizius Senner u Reutteu, Austrija, 19.prosinca 1971.g. Nakon Njemačke, Austrije, Čapljine, 1982.g. dolazi u Međugorje.

Vodio je Večernji molitveni program. Tijekom godine bi održavao po nekoliko seminara molitve, posta i šutnje, koji se i danas odvijaju u kući „Domus pacis“ prema jezičnim skupinama.
1988.g. organizirao je prvi molitveni doček Nove godine u crkvi sv. Jakova. Nekoliko tisuća vjernika iz raznih krajeva svijeta već godinama u molitvi isprate staru godinu i dočekaju Novu.
1990.g. organizirao je prvi Međunarodni susret mladih „Festival mladih“ koji svake godine privuče sve više i više mladih ljudi iz cijelog svijeta; desetci tisuća mladih provedu zajedno tjedan dana početkom kolovoza svake godine u molitvi i pjesmi slaveći i hvaleći Boga.
Tijekom rata u Bosni i Hercegovini ranih devedesetih zajedno sa hodočasnicima na čelu je „Hodnje mira“ koja se i danas održava svake godine. Hodočastise pješke od Humca, svetišta sv. Ante, do Međugorja 24. lipnja i moli se za mir.
1991.g. osniva Udrugu „Prijatelji talenata“ koja danas nosi njegovo ime a pomaže studente slabijeg imovinskog stanja.
Potaknuo je osnivanje“ Društva vodiča za hodočasnike u župi Međugorje“ početkom devedesetih, bio je naš duhovni voditelj.
U jeku rata u Bosni i Hercegovini 24.lipnja zajedno sa hodočasnicima na čelu je prve „Hodnje mira“ koja se i danas održava svake godine. Hodočasti se nekoliko sati pješke od Humca, svetišta sv. Ante, do Međugorja i moli se za mir.
Iste godine osniva „Majčino selo“ kako bi zbrinuo ratnu siročad, velikodušno mu pomažu hodočasnici iz raznih zemalja; a i danas ta institucija i dalje prima nezbrinutu djecu.
1996.g. u sklopu „Majčina sela“ osniva zajednicu „Milosrdni Otac“ u kojoj se liječe i ozdravljaju osobe od teških ovisnosti. Jedno vrijeme postojao je mali zoološki vrt sv. Franje.
Iste godine na poticaj mnogih svećenika započinje i organizira duhovne obnove za svećenike koja se odvija početkom srpnja svake godine.
Godinama je organizirao je ekološku akciju „manje smeća – više cvijeća“; jednom godišnje sa mladim župljanima bi kupio smeće po javnim površinama župe. I dan danas se nastavlja sa tom aktivnošću.
Često je slavio sv. Misu sa momcima iz zajednice Cenacolo, slušao ih, ispovijedao, hrabrio na putu njihova ozdravljenja.

Napisao je velik broj knjiga tumačeći međugorsku duhovnost. „Molite Srcem“, „Slijedi me srcem“ – vodič o međugorskim molitvenim mjestima, „Postite srcem“, „Slavite svetu Misu srcem“, „Daruj mi svoje ranjeno srce“ – o ispovijedi; te knjige razgovora sa hodočasnicima i druge. Prevedene su na mnoge jezike. Pisao je članke, vodio radioemisije na radiopostaji Mir-Međugorje.

Godinama je radosno tumačio Gospine poruke, bilo da je pisao članak, bilo preko radija ili uživo hodočasnicima a i nama međugorskim vodičima tijekom naših mjesečnih susreta dan nakon Gospine poruke iz mjeseca u mjesec. Držao je govorio hodočasničkim skupinama u Međugorju, propovijedao, putovao i širio međugorsku poruku mira.

Govorio je više jezika, svi su mu se mogli obratiti, za svakoga je imao pravu riječ u pravom trenutku, kako je samo on znao, kratko, jasno a duboko.
Molio je redovito na međugorskim brdima, a često i sa župljanima i hodočasnicima. Euharistijsko klanjanje nije vodio samo onda kad je bio na putu.
.
Preminuo je u petak poslijepodne, 24. studenog 2000.g. završivši pobožnost „Križnog puta“ sa župljanima na Križevcu.
I kako je na njegovom sprovodu rekao fra Ivan Landeka, tadašnji međugorski župnik i fra Slavkov subrat, umro je u „svom uredu“. Naime, fra Slavko je tako često pohodio brdo Ukazanja i Križevac da su ta mjesta molitve zapravo bila „njegova radna soba“. Na njegovom sprovodu su se okupile tisuće ljudi da mu odaju počast.

Dragi fra Slavko hvala ti!

Galerija

DV/VS