Točno prije 84 godine, župljani Međugorja zajedno sa svojim župnikom fra Bernardinom Smoljanom, završili su izgradnju križa na brdu Križevac. Te iste godine, točnije 16. ožujka, 1934., slavljena je i prva sveta misa na vrhu brda kao kruna poslova izgradnje križa - simbola naše vjere i Božje ljubavi prema nama. Naime, Papa Pio XI. je prigodom 1900-te obljetnice Kristove smrti na križu, tražio da se izgrade križevi na uzvisinama i brdima po cijelome svijetu. Taj dekret je pročitan u međugorskoj župi, a odgovor župljana nije trebalo dugo čekati. Trebalo je dobiti nekoliko odobrenja za gradnju, a sam Papa Pio XI. je bio tako oduševljen činjenicom kako jedno malo, nepoznato mjesto želi graditi križ na najvišem brdu u svojoj župi, 540 m iznad nadmorske visine, te on tom prilikom šalje relikvije Kristova križa koje su se čuvale u Rimu u Bazilici svetog Križa Jeruzalemskog. Te su relikvije ugrađene u 8.5 metara visok betonski križ, a razmjere izvanrednosti tog događaja sigurno ni danas ne možemo posve naslutiti. Gospine riječi, kako je ovaj križ bio u Božjem naumu kad su ga župljani gradili prije 84 godine, potvrda su tog događaja, jednako kao i utjeha koji mnogi primaju kada zagrle ili dotaknu isti križ.
Prema zapisima tadašnjeg župnika, sama gradnja križa trajala je 52 dana. Prije samog blagoslova križa prethodila je procesija brojnih vjernika od župne crkve u Međugorju. Pjevale su se litanije i pobožne korizmene pjesme. Nakon blagoslova i svete mise, prvotno ime brda Šipovac svečano je preimenovano u brdo Križevac. Od samog početka izgradnje križa, župljani Međugorja su strpljivo i u vjeri gradili križ, bez obzira na vremenske uvjete i tvrdi hercegovački kamenjar preko kojeg su prenosili sve ono što je bilo potrebno za samu gradnju. Zasigurno, uzevši u obzir uvjete u kojima su gradili križ, danas nam to izgleda kao junački pothvat. Uistinu je svatko od njih, gradeći ovaj križ, nosio i svoj osobni, a sve to upravo desetljećima čini Križevac mjestom koje je mnogo više od samog brda. Danas je to mjesto molitve i susreta s Bogom, gdje svaki čovjek donese upravo i onaj svoj osobni križ. Posebno je to vidljivo u ovo korizmeno vrijeme kada brojni hodočasnici obavljaju pobožnost Križnog puta u grupama ili individualno, nekad bosih nogu, a neki čak i na koljenima.
DV